Na sjeveru, u udolini, gdje dva puta zalazi sunce, postoji gradić, skoro pust. Jedni su otišli odatle, drugi dolaze, niko se ne zadržava. Malo fali da sale, tereni, ulice I igrališta budu prazni.
“Dugo nisam bio tu” rad je baziran na nostalgiji, nedostatku dječije graje, osvrt je stavljen na odlaženje koje je pogodilo teritoriju naše nam divne zemlje, posebno sjevjernije predjele. Osnovna ideja bila je dati gradu nešto što mu fali više od svega- mladi koji će ostati i tako dati smisao svemu onome kroz šta je gradić prošao da bi se održao.
Djeca koja su na videu okupljena su I snimana dok se igraju kroz park, te se taj video puštao projektorom preko fasada kuća u centru Šavnika. Stvorena je jedna vrsta fatamorgane koja je na jednu noć probudila duboku usnulost grada. Trenuci na snimku poput onih kada djeca trče od kamere stavljeni su u reverse, da bi se postigao utisak da se oni vraćaju odakle su krenuli, uprkost tome što, ustvari, odlaze. Dio audia je na engleskom, suptilno šaljući tako poruku da ljudi koji dolaze u Šavnik su većinom stranci koji su na proputovanju.
Melanholičnost smo zamjenili svijetlom, I tišinu ispunili grajom, I na putu do mjesta snimanja prođosmo pored škole I u dvorištu bijahu djeca, njih desetak…sasvim dovoljno da čovjek pomisli da rad ima potencijal da bude proročki.